No mi smo je pozvali, kao UNICEF-ovu dugogodišnju donatoricu, kako bi s nama podijelila bar dio svoje zanimljive životne priče. Njezino je djetinjstvo bilo istkano od mnogih lijepih trenutaka, ali i od velikih ljudskih nevolja koje su rijetko koga zaobišle u vremenu prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Obitelj joj se puno puta selila, a iskusili su i glad i život prognanika. No s veseljem je istaknula da ju je život u različitim mjestima dodatno obogatio i vjeruje da današnja djeca trebaju više upoznavati djecu iz drugih sredina. Kao najstarija od četvero djece, vrlo je rano bila, kako sama kaže, 'unaprijeđena' te se brinula za svoga brata i dvije sestre.

Kao trinaestogodišnja djevojčica ostala je bez oca, a u djetinjstvu joj je umrla i jedna sestra. Bez obzira na siromaštvo i težak život, majka je znala da je školovanje vrlo važno za njezinu djecu pa se trudila da im ga svima omogući. Gospođa Babović za sebe kaže da je bila vrlo znatiželjna i brbljava djevojčica pa je, oduševivši se svijetom knjiga, rano naučila čitati. Tu je ljubav prenijela i na svoje štićenike za čije se školovanje poslije brinula, a o njima govori s posebnom ljubavlju i ponosom. Kao šesnaestogodišnjakinja je tražila majčinu dozvolu da se priključi bolničarkama u njezi ranjenika davne 1944. u improviziranoj bolnici u Rumi. Majka je pristala, a Milka je mnogima olakšala ranjeničke dane. Prema njezinim riječima, uvijek je željela pomagati, pa ju je tako privukao i UNICEF.

'Jako mi se svidio prvi UNICEF-ov ambasador dobre volje Danny Kaye i pratila sam sve vijesti o njemu. No kad su počele stizati čestitke i kada sam pročitala jedan UNICEF-ov letak na kojem je pisalo: Svaka je vaša kupnja čaša mlijeka za jedno dijete, i sad osjetim trnce jer znam iz vlastitog iskustva što znači biti gladan. Otad stalno pratim vaš rad', rekla nam je gospođa Babović, dodajući da joj je vrlo važno to što se UNICEF nikad nije odrekao svojeg izvornog djelovanja, a to je pomaganje djeci u kriznim situacijama bilo koje vrste. Vrlo važnim smatra naučiti djecu koja su njihova prava i dužnosti te da trebaju prihvaćati različitosti. Kao istinskoj čuvarici djetinjstva, velika joj je želja da sustav pruža što bolju potporu djeci i da sva djeca budu što kvalitetnije školovana. U tome je nemjerljivo važna i pomoć donatora koji, poput gospođe Babović, redovito ulažu u djecu.